Objavljen nalaz: Mikroplastika se probila u podzemne vode, nađene i vječne kemikalije

Riječ je o stručnom izvješću Instituta za vode "Josip Juraj Strossmayer" koje donosi alarmantne podatke o stanju na terenu i izravno potvrđuje da je divlje odlagalište u Divoselu zagadilo lokalne podzemne vode mikroplastikom.

U jednom od uzoraka izmjerena ekstremno visoka koncentracija

Vještaci su vodu testirali na tri mjesta oko divljeg odlagališta - uzvodno, neposredno uz otpad i nizvodno od njega. Rezultati su pokazali golemu razliku: voda koja tek prilazi lokaciji gotovo je čista, dok ona koja prolazi ispod samog odlagališta nosi čak 89 posto sve pronađene plastike.

U toj vodi nizvodno izmjerili su čak 737 mikrograma polistirena (stiropora) po jednoj jedinoj litri, što je u prirodi nezamislivo visoka koncentracija. U čistim podzemnim vodama takve plastike uopće ne bi smjelo biti, a ovdje ne samo da je ima u ogromnim količinama, nego se s kišama u valovima ispire ravno kroz porozni lički krš.

Zaključak vještaka zato je potpuno nedvosmislen: upravo je ovo ilegalno brdo smeća krivac za trovanje podzemnih voda.

Nije samo stiropor, nego i "vječne kemikalije"

Spektroskopska analiza otkrila je da se u podzemlju ne nalazi samo usitnjeni stiropor (polistiren), nego i polietilen od kojeg se rade vrećice i folije, polipropilen, PET ambalaža, ali i politetrafluoretilen (PTFE). PTFE je poznatiji kao teflon, spoj iz porodice perfluoriranih spojeva (PFAS), takozvanih "vječnih kemikalija" koje se u prirodi gotovo uopće ne razgrađuju i na čiju su opasnost prosvjednici i stručnjaci posebno upozoravali.

Osim toga, vještaci su analizirali čestice veličine do svega pet mikrometara (pet tisućinki milimetra), što znači da je riječ o golim okom nevidljivoj mikroplastici. Budući da je specifična gustoća te plastike gotovo jednaka gustoći vode, te se čestice ne talože na dnu, nego ih podzemne vode bez ikakvog otpora nose kroz krške pukotine. U samom dokumentu vještaci kao pripadajuće vodno tijelo ovog podzemnog bazena izričito navode rijeku Liku, što potvrđuje izravnu opasnost da zagađenje iz Gospića kroz podzemne krške kanale završi u glavnom ličkom riječnom toku.

Što ovaj nalaz govori o vodi za piće u Lici?

Važno je naglasiti da ovaj nalaz ne znači da je voda iz slavina u Gospiću i okolici u ovom trenutku zagađena ili zdravstveno neispravna. Vještaci nisu uzimali uzorke iz gradskog vodovoda ni sa samih crpilišta pitke vode, nego isključivo iz istražnih bušotina direktno na parcelama divljeg odlagališta.

Drugim riječima, analiza crno na bijelo dokazuje da se plastika i kemikalije s ovog ilegalnog smetlišta ispiru u tlo i truju podzemni krški bazen, no odgovor na pitanje jesu li te čestice već stigle do vodocrpilišta iz kojih ljudi piju vodu zahtijeva dodatna i hitna hidrogeološka ispitivanja. Podsjetimo, premijer Plenković i dalje tvrdi da je voda u Gospiću i svugdje u Lici ispravna za piće. Ipak, i tu ocjenu treba uzeti s dozom rezerve, na što su nedavno upozorili relevantni znanstvenici.

Tisuće tona uvoznog otpada u ličkom kršu

Ovaj nalaz stiže kao službena potvrda onoga na što građani i ekološke udruge upozoravaju već godinama. Afera je eskalirala u veljači prošle godine kada su istražitelji pokrenuli akciju protiv poduzetnika Josipa Šinceka i njegove tvrtke Tipos Resurs.

Istraga je otkrila da se u Liku godinama dovozio otpad iz Italije i Slovenije pod krinkom sirovine za navodnu proizvodnju građevinskih blokova, a koji je potom nekontrolirano zakapan i ostavljan na otvorenom u osjetljivom krškom području. Radi se o oko 37.000 tona otpada.

Mreža se ubrzo proširila i na lokalne institucije pa je pod istragom završio i viši županijski savjetnik za zaštitu okoliša Jerko Kostelac, dugogodišnji HDZ-ov kadar zadužen za izdavanje spornih okolišnih dozvola. Sumnjiči ga se da je Tipos Resursu omogućio dobivanje dozvola čak i nakon što je inspekcija utvrdila nepravilnosti, krivotvoreći službene zapisnike o očevidima na lokacijama koje su već bile zatrpane tisućama tona nepropisno odloženog smeća.