Zagrebački profesor otkrio da je savjetima pomagao beogradskim studentima

Objasnio je zašto je skrivao identitet, ali i kakve je političke savjete davao studentskom pokretu. Iza pseudonima 'Prijatelj studenata', pod kojim su mjesecima objavljivana pisma podrške i politički savjeti studentima u Srbiji, krije se profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Aleksandar Maršavelski. Svoj je identitet otkrio u otvorenom pismu objavljenom 31. listopada na srbijanskom portalu Danas, nakon pobjede Studentske liste na parlamentarnim izborima održanima 25. listopada.

Tko je Aleksandar Maršavelski?

Maršavelski je pravni stručnjak koji se bavi tranzicijskom pravdom i suočavanjem s nasljeđem ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Tijekom studentskih prosvjeda u Srbiji javno je podržavao studente, posjećivao fakultete u blokadi i sudjelovao u aktivnostima kojima su se povezivale hrvatska i srbijanska akademska zajednica. U pismu je sada prvi put potvrdio da je upravo on autor tekstova potpisivanih pseudonimom 'Prijatelj studenata'. 'Dragi studenti, čestitam na velikoj izbornoj pobjedi 25. listopada. Uskoro predajete dirigentsku palicu Studentskoj listi i došlo je vrijeme da otkrijem svoje ime i prezime', napisao je na početku pisma.

Objasnio je i zašto se ranije nije želio javno potpisivati. Kako navodi, nakon njegovih istupa u srbijanskim medijima, u kojima je podržao studentske prosvjede, našao se na meti napada provladinih medija i pojedinih političara. Prisjetio se i reakcije Aleksandra Vučića, koji je, prema njegovim riječima, podijelio naslovnicu lista Danas s njegovom fotografijom i komentarom 'SRAMNO'.

"Kao profesor osjećao sam dužnost da vam pomognem znanjem o tranzicijskoj pravdi. Istodobno, nisam želio hraniti Vučićev narativ o 'obojenoj revoluciji', pa sam pisao pod pseudonimom', objasnio je Maršavelski, zahvalivši uredništvu Danasa, posebno Draži Petroviću, što mu je omogućilo objavljivanje pisama bez otkrivanja identiteta.

U svojem osvrtu otkrio je i kakve je političke savjete upućivao studentima. Navodi da ih je od početka pozivao na političko organiziranje, u vrijeme kada su se još ograđivali od politike, te da im je predlagao formiranje stručne vlade i traženje podrške Europske unije.

"Moj prvi savjet bio je da predložite ekspertnu vladu. Na kraju ste učinili mnogo više - formirali ste Studentsku listu od 250 kandidata koji će sastaviti ekspertnu vladu', napisao je. Posebno je istaknuo svoju ulogu u raspravi o sastavu Studentske liste. Tvrdi da je studentima iznio argumente protiv uvrštavanja srbijanskog intelektualca Mila Lompara među kandidate.

"Osobno sam najponosniji što sam vam dao argumente da Mila Lompara izbacite s liste', naveo je Maršavelski, procijenivši da bi Studentska lista s Lomparom među kandidatima osvojila najmanje 200.000 glasova manje. Riječ je o njegovoj procjeni, a iz pisma nije moguće utvrditi koliki je stvarni utjecaj imao na odluke o sastavu liste.

Pogrešne procjene

Zagrebački profesor osvrnuo se i na vlastite pogrešne procjene. Priznao je da je očekivao da će se izbori održati tek 2027. godine te da je vjerovao kako će Vučić proglasiti pobjedu svoje stranke. S druge strane, smatra da je bio u pravu kada je studente poticao na političko djelovanje i povezivanje s europskim institucijama. Maršavelski je tijekom prosvjeda više puta boravio u Beogradu, gdje je, kako navodi, održavao predavanja na Pravnom fakultetu i Fakultetu političkih znanosti te posjećivao fakultete u blokadi. Podsjetio je i da je pružao pravnu pomoć pet hrvatskih državljanki koje su srbijanske vlasti protjerale iz zemlje, proglasivši ih sigurnosnom prijetnjom.

Velik dio pisma posvetio je povezanosti hrvatskih i srbijanskih studenata. Podsjetio je da su studenti zagrebačkog Filozofskog fakulteta svojim kolegama u Srbiji na početku blokada poslali 'blokadnu kuharicu' te da su u Hrvatskoj organizirani brojni skupovi potpore, projekcije filmova i akademski susreti.

"Čast mi je što sam bio karika u lancu vaših veza s Hrvatskom, jer je zajednička borba najbolji put poslijeratnog pomirenja', poručio je. Na kraju pisma prisjetio se i tragedije na novosadskom željezničkom kolodvoru, čija se druga godišnjica obilježila 1. studenoga. Posebno je spomenuo Sanju Arbutinu Ćirić, hrvatsku državljanku rođenu u Sisku, koja je kao dijete tijekom rata izbjegla u Srbiju, a poginula je u urušavanju nadstrešnice 1. studenoga 2024. godine.

"U njezinu životopisu zapisana je teška povijest naših naroda: bila je žrtva nacionalizama i žrtva korupcije', zaključio je Maršavelski, izrazivši nadu da će studentski pokret pridonijeti promjenama koje će spriječiti ponavljanje takvih tragedija.