Gunvor dokida veze s Törnqvistom nakon fijaska s preuzimanjem Lukoila

Taj potez, zajedno s imenovanjem Garyja Pedersena za globalnog izvršnog direktora, dolazi usred napora da se otrese preostale stigme neuspjelog pokušaja akvizicije sankcionirane ruske naftne divovske Lukoil prekomorske imovine - dogovora koji je Gunvor u očima američkog Ministarstva financija označio kao "lutku Kremlja".

Kako Trumpova administracija pojačava svoj pritisak za domaća ulaganja u energetiku, Gunvorov zaokret prema američkim prilikama mogao bi ne samo rehabilitirati njegov ugled, već ga i pozicionirati za eksplozivan rast na tržištu gladnom kapitala.

Objava, objavljena iz sjedišta Gunvora u Ženevi, oslikava sliku namjerne obnove. Törnqvist, koji drži većinski udio od suosnivanja tvrtke 1997. s Gennadijem Timčenkom (ruskim oligarhom čija je imovina zamrznuta nakon aneksije Krima od strane Moskve 2014.), prodaje cijeli svoj udio konzorciju trenutnih zaposlenika.

To ostavlja Gunvor - s godišnjim prihodima većim od 150 milijardi dolara i globalnim otiskom u nafti, plinu i obnovljivim izvorima energije - u potpunosti u rukama njegove radne snage, bez vanjskih investitora ili predstavnika obitelji u obnovljenom Upravnom odboru ili Izvršnom odboru.

„Ovo je više od transakcije; to je definitivno resetiranje“, navodi se u priopćenju za javnost, referirajući se na „pogrešne percepcije o njegovoj prošlosti“ koje su „postale nemoguća distrakcija“. Osmišljena tijekom povlačenja svih zaposlenika u Maroku 2022., otkup ima za cilj usaditi novo upravljanje i potaknuti Gunvorovu strategiju diverzifikacije i ulaganja u lanac opskrbe.

Pedersen, koji je 2024. godine zaposlen iz Houstona kako bi vodio Gunvorove operacije u Americi, tijekom prijelaznog razdoblja dijelit će vrijeme između Teksasa i Švicarske. Njegova biografija ističe bogatu karijeru: više od dva desetljeća u BP-u, gdje se popeo na čelo globalne trgovine naftom, nakon čega su uslijedile pozicije vođenja Vitolovog širenja u SAD-u i savjetovanja o spajanjima i preuzimanjima u energetskim sektorima.

Pedersenov optimizam naglašava otpornost tvrtke.

„Generacijski pomak je u punom jeku, a mi imamo financijsku snagu, likvidnost i dubinu vodstva da nastavimo unapređivati našu globalnu strategiju rasta“, rekao je. Gunvor ostaje laserski usmjeren na SAD, Europu i Aziju, s ulaganjima u proizvodnju prirodnog plina kao temeljcem. Tvrtka je ponovila svoju predanost da bude „pouzdan i konkurentan sudionik na globalnim energetskim tržištima - danas i u budućnosti“.

U središtu ovog repozicioniranja leži sjena fijaska Lukoila. U sagi koja se odvijala ranije ove godine, Gunvor je potpisao preliminarni sporazum o preuzimanju međunarodnog ogranka Lukoila za milijarde, manevar navodno osmišljen kako bi pomogao ruskom proizvođaču da izbjegne pooštravanje američkih sankcija usred rata u Ukrajini. Sporazum je obećao Gunvoru riznicu rafinerija, skladišnih terminala i trgovačkih mreža u Europi i šire. Ali sve se spektakularno raspalo kada je interveniralo američko Ministarstvo financija, zalupivši vratima i javno osudivši Gunvor kao pomagača Kremlja.

„Ova transakcija bi izravno potkopala naš režim sankcija“, grmio je tada glasnogovornik Ministarstva financija, prisiljavajući Gunvor na povlačenje usred prijetnji sekundarnim kaznama koje su mogle zamrznuti njegove američke operacije.

Posljedice su bile brutalne. Gunvorove dionice u zajedničkim ulaganjima pale su, partneri su postali oprezni, a šaputanja o šteti na ugledu odjekivala su trgovačkim podovima od Londona do Singapura. Analitičari su procijenili potencijalne gubitke na stotine milijuna, ne samo zbog otkazanog sporazuma već i zbog poremećenih tokova ruske sirove nafte kojom je Gunvor dugo diskretno upravljao.

Törnqvistove osobne veze s Timčenkom – stvorene u divljim danima postsovjetskih razmjena nafte – samo su podgrijale vatru, oživljavajući stare optužbe da je Gunvor posrednik za sankcionirane barele.

Ipak, u pravom trgovačkom stilu, Gunvor je krizu pretvorio u priliku. Reutersova istraga, pozivajući se na izvore bliske toj temi, otkriva da tvrtka agresivno udvara američkim energetskim resursima kako bi popravila odnose s Washingtonom. Čak i prije debakla s Lukoilom, Gunvor je imao za cilj dublje američke korijene; njegov američki portfelj, izgrađen od 2012., već ima vrijednost poduzeća veću od 4 milijarde dolara, a obuhvaća trgovačke stolove, cjevovode i skladištenje. Sada, s Pedersenom na čelu američke jedinice, u tijeku su razgovori o financiranju privatnih naftnih i plinskih tvrtki u škriljevcima, pružajući financijsku potporu za otimanje imovine.