Američka ekonomija se hladi

Iako američko gospodarstvo i dalje raste, gotovo svi vodeći pokazatelji pokazuju gubitak zamaha. Potrošnja kućanstava porasla je za samo 1,4% u prvom tromjesečju, a u travnju je porasla za jedva 0,1%. Istovremeno, realni raspoloživi dohodak je pao, a stopa štednje kliznula je na jednu od najnižih razina u desetljećima.

Tržište rada također ne daje puno razloga za optimizam. Broj novih zahtjeva za naknadu za nezaposlenost porastao je na 225 tisuća, a američko tržište rada trenutno najbolje opisuje izraz "malo otpuštanja, malo zapošljavanja". Tvrtke ne otpuštaju radnike masovno, ali ih i zapošljavaju znatno manje nego prethodnih godina.

Istina je da je ADP pokazao 122 tisuće novih privatnih radnih mjesta za svibanj, što se na prvi pogled čini solidnim. Ali ADP je bio prilično loš prediktor službenih radnih mjesta tijekom protekle godine, s velikim pogreškama u svojoj prvoj procjeni. Pouzdaniji pokazatelji, poput namjera zapošljavanja tvrtki, regionalnih istraživanja FED-a i procjena dostupnosti poslova, daju slabiju sliku. Dakle, bolji ADP nije dokaz da tržište rada ponovno dobiva na zamahu.

To je također važno za potrošnju. Ako plaće rastu sporije od inflacije, realna kupovna moć kućanstava pada. U takvom okruženju teško je održati potrošnju, posebno ako istovremeno dođe do energetskog šoka i viših cijena goriva.

Zato bi današnje platne liste mogle pokazati još jedno usporavanje zaposlenosti. Čak i ako nezaposlenost ostane relativno niska, sve je vjerojatnije da će rastuća nezaposlenost biti veći problem za FED u drugoj polovici godine od inflacije.

Tržište nekretnina pokazuje sličnu sliku. Prodaja novih kuća pala je u travnju, dok zalihe neprodanih novih kuća ostaju vrlo visoke. To obično znači manje nove gradnje i veći pritisak na cijene kuća u nadolazećim tromjesečjima.

Najnovije ISM usluge također treba čitati s oprezom. Glavni indeks se poboljšao, ali njegove glavne komponente bile su prilično nepouzdane posljednjih godina. Što je još važnije, indeks cijena usluga mjeri prvenstveno cijene koje tvrtke plaćaju, a ne cijene koje mogu prenijeti dalje. Nakon pandemije, ovaj je pokazatelj bio još bolji pokazatelj inflacije roba od inflacije usluga. Stoga, sam po sebi, nije dobar argument za nova povećanja kamatnih stopa.

Međutim, nad svime se nadvija još jedan važan rizik: Hormuški tjesnac. Ako bi karantena potrajala dulje, energetski šok bi se mogao brzo pojačati. U negativnijem scenariju, Brent bi mogao porasti prema 130 dolara po barelu, a inflacija bi ponovno ojačala.

Još jedna važna razlika u usporedbi s prošlim energetskim šokovima jest ta što više cijene nafte više očito ne izazivaju snažan američki procvat škriljevca. Proizvodnja nafte u SAD-u jedva se pomaknula od skoka cijena, a broj aktivnih platformi ostaje gotovo nepromijenjen. Energetski sektor postao je mnogo discipliniraniji nakon godina velikih gubitaka, tako da više cijene više ne znače automatski veliki investicijski ciklus.

To znači da je utjecaj viših cijena energije na gospodarstvo više negativan nego pozitivan. Energetske tvrtke i investitori donekle imaju koristi, ali većina kućanstava suočava se s nižom realnom kupovnom moći. Kako porezne olakšice popuštaju, više cijene benzina sada vrše izravniji pritisak na potrošnju.

Stoga mi se čini da investitori trenutno precjenjuju vjerojatnost daljnjih povećanja stopa. Ako se potrošnja hladi, tržište rada gubi zamah, tržište nekretnina slabi, a rast plaća zaostaje za inflacijom, tada dodatna povećanja stopa vjerojatno nisu potrebna. Naprotiv, Fed će vjerojatnije razmotriti smanjenje stopa nego njihovo ponovno povećanje kako se gospodarstvo dalje hladi.