Sandro Kulenović na izlaznim vratima

Ako Dinamo uspije doći do Ramona Miereza ili Diona Belje, ili čak obojice, onda je to zapravo, mogli bismo kazati, gotova stvar. Isto vrijedi i kad se radi o igraču o kojem smo također pisali, Monsefu Bakraru, koji se također spominje kao napadačka opcija. Teško je vjerovati da bi Kulenović opet pristao biti u drugom planu, kao centarfor koji ulazi po potrebi. A ako stignu navedeni dečki kao plava pojačanja, onda je valjda jasno da tu za Kuleta kruha nema. Odnosno može ga biti, ali samo u mrvicama koje ostanu na stolu.

Njega to neće zanimati. Još je u snazi, ima 25 godina, ima i ambicija. Iako to nikada nije javno komunicirao, već je u prošloj sezoni bio ljutit, nezadovoljan svojim statusom. Njegovo nezadovoljstvo ima sasvim logične parametre, one matematičke, ili statističke ako hoćete.

Kulenović je prošle sezone bio uvjerljivo najbolji strijelac Modrih, u svim natjecanjima zabio je 22 pogotka. Igrao je ukupno 2720 minuta, golove je zabijao svake 124 minute. A skliznuo je u drugi plan dolaskom Wilfrieda Kange, napadačkog promašaja koji je u polusezoni zabio tri pogotka, zabijavši svaku 461 minutu! A Kanga je odigrao 1383 minute...

Zamislite da je te Kangine minute dobio Kulenović. Za pretpostaviti jest da bi zabio još podosta pogodaka, zar ne? Vjerojatno više od ta tri koja je zabio Kanga.

Zapravo, od onog trenutka kad je došao iz Lokomotive u rujnu 2023. godine, Sandro je bio, kako mi to volimo kazati, ‘drugoplanac‘. Naravno, dok je Bruno Petković bio u punoj snazi i zdrav, bilo je realno i logično da to i bude. Ali i u toj sezoni 2023./‘24. zabio je ukupno 12 pogodaka u svim natjecanjima kao alternativa.

U dvije sezone dakle, kao centarofor koji uglavnom ulazi kao zamjena, uspio je za Modre zabiti 34 pogotka! I nije se uspio maknuti od statusa pričuve! Nekako nam se čini da je sve to dobro i podnosio, barem prema van. Uvijek se srdačno pozdravio, često je smješak imao navučen preko usana. Ali u u njemu je vjerojatno ‘kuhalo‘ kao u vulkanu pred erupciju. Morao si je postaviti pitanje ‘hej, pa što je moram napraviti da budem prva napadačka opcija?‘ Ili može konstatirati ‘ja zabijam, drugi igraju!‘

Da se razumijemo, kad ste god pitali bilo kojeg trenera, a hvala Bogu bilo ih je dosta u Dinamu u ove dvije sezone, svi su imali samo riječi hvale za Kulenovića. Pa kakvo je to pitanje, Kule je super! Tako su nam uvijek odgovarali. Ali to je svima bio ‘super‘ nije mu pomoglo da uhvati poziciju prvog napadača. Dinamovac do kostiju, pravi i pristojan dečko, zabija kao na traci, ali nikako da postane ono što najviše želi: centarfor za udarnu postavu. Otprilike kad djevojke za dečke kažu ‘dobar je on, simpa‘. Tada znate da nemate nikakve šanse, tražite druge opcije. Jer će curu uzeti onaj ‘neki drugi‘.

Tako da očito i Kulenoviću, ako Dinamo dođe do novog napadača, a po svemu hoće, ostaje tražiti nešto drugo. Jer i sada, da se opet razumijemo, trener Mario Kovačević i Zvonimir Boban imaju jako dobro mišljenje o Sandru, on nikad nije bio od onih kome bi se sugeriralo ili navijestilo da ode iz Maksimira, ali potraga za novim napadačem ili napadačima je znak da će opet skliznuti na klupu.