Slovenski sport sve je kvalitetniji. U čemu je tajna uspjeha?

Za zemlju s nešto više od dva milijuna stanovnika, sportski uspjesi Slovenije su zadivljujući. Osvojili su sedam medalja na posljednjim Zimskim olimpijskim igrama, imaju jednu od najvećih NBA zvijezda današnjice, Luku Dončića a najbolji svjetski biciklist, Tadej Pogačar, također dolazi iz ove male europske države. Radi li se samo o rijetkoj generaciji iznimno talentiranih sportaša ili je posrijedi nešto drugo?

Profesor Gregor Jurak sa Sveučilišta u Ljubljani, stručnjak za tjelesnu kulturu, smatra da postoji više razloga zašto je Slovenija odlično mjesto za razvoj mladih sportaša.

„Cjelokupno stanovništvo prilično je tjelesno aktivno i ima visoku razinu tjelesne pismenosti, što znači da ljudi imaju znanje i motivaciju", rekao je Jurak za DW.

Škole kao temelj društva, majke kao stup obitelji

Sve počinje u školama. Kompetentnost nastavnog kadra vrlo je visoka. Profesori tjelesnog odgoja moraju proći petogodišnju specijalizaciju prije nego što počnu predavati što je znatno viši standard u usporedbi s mnogim drugim europskim državama. Učenici u Sloveniji također imaju više sati tjelesnog odgoja, a grupe su male, s najviše 20 učenika. Sportska infrastruktura je dobro razvijena.

Djevojčice se od šestog razreda odvajaju od dječaka, jer je Jurakovo istraživanje pokazalo da to poboljšava njihove šanse za razvoj tjelesne spremnosti. Školski sustav funkcionira u sprezi sa sportskim klubovima. Sve to stvara odličnu osnovu za zdrav tjelesni razvoj mladih.

„Otkrili smo i da majke definiraju stil života djece u obitelji. A s obzirom na to da su naše majke vrlo tjelesno aktivne, među najaktivnijima u Europi, one te navike prenose na djecu", kaže Jurak.

Zašto majke imaju veći utjecaj od očeva? „One su menadžerice slobodnog vremena. One drže sve konce u obitelji", objašnjava on.

Uz sve to, tu je i SLOfit program, nacionalni sustav za praćenje tjelesnog i motoričkog razvoja djece, koji se koristi svake godine u svim osnovnim i srednjim školama u Sloveniji još od 1987. Jurak je glavni istraživač SLOfit-a i objašnjava kako podaci omogućuju roditeljima da prate tjelesni razvoj svog djeteta, dok nastavnici mogu pomoći onima koji zaostaju.
Iako se prvenstveno radi o zdravlju djeteta, SLOfit može pomoći i u pronalasku lokalnih sportskih aktivnosti koje odgovaraju djetetovim sposobnostima, kao i u identifikaciji djece s iznimnim talentom.

Nogomet nije dominantan

Nakon raspada Jugoslavije 1991., sport je postao važan dio slovenskog nacionalnog identiteta, osobito zimski sportovi. Geografska raznolikost zemlje, s mnogo zelenila, planinama, brežuljcima i ravnicama, također je pridonijela razvoju sporta.
Jurak smatra da je jedan od ključnih čimbenika i to što nogomet nije dominantan.

„Nogomet nije toliko dominantan", kaže Jurak. „Mislim da je to i jedna od loših strana nogometa jer je toliko komercijaliziran da potiskuje sve druge sportove. U Sloveniji to nije slučaj. Možda je to i prednost za naše mlade sportaše nisu izloženi toj vrsti komercijalizacije u ranoj dobi, što može negativno utjecati na njih, pa i na njihove osobne osobine."

Slovenija aktivno potiče razvoj drugih sportova, uključujući i najpopularniji, planinarenje. Biciklizam je također popularan, ali više kao rekreativna aktivnost nego kao natjecateljski sport.

Pogačar — spoj talenta i sustava

Uz strukturu i prirodno okruženje, postavlja se i pitanje prirodnog talenta. Prema britanskom biciklističkom magazinu Rouleur, Pogačarov VO2 max (maksimalna količina kisika koju tijelo može iskoristiti tijekom tjelesne aktivnosti) iznosi nevjerojatnih 89,4. Prosječan VO2 max kod vozača na Tour de Franceu kreće se između 70 i 85.
To mnoge navodi na pitanje: je li Pogačar već imao talent, ili mu je odrastanje u Sloveniji omogućilo da ga razvije? Za Juraka je odgovor jasan: „On jest supertalent, ali bi li bio takav bez ovog okruženja? Vjerojatno ne", kaže on.

Pogačar je na pragu osvajanja svoje četvrte titule na utrci u Francuskoj. Samo su četvorica biciklista osvojila pet titula, a s 26 godina, postoji realna šansa da Slovenac postane najtrofejniji biciklist u povijesti.
Ipak, možda će najveći dio njegove ostavštine biti ono što njegov uspjeh govori o razvoju talenata i o tome što je to donijelo slovenskom narodu. „Ranije nismo imali visoko samopouzdanje kao narod", kaže Jurak. „Ali u posljednja dva desetljeća, osobito zahvaljujući sportskim uspjesima, shvatili smo da se možemo mjeriti s velikim nacijama. Mislim da je to najveća vrijednost tih uspjeha", dodaje, misleći i na Primoža Rogliča i na Tadeja Pogačara. „Mi smo mala nacija, samo dva milijuna ljudi, ali naši sportski uspjesi dolaze iz toga što znamo prepoznati i njegovati te rijetke talente među malim brojem djece."