Nizozemska središnja banka (DNB) objavila je u srijedu da je preselila 86 tona zlata iz SAD-a i Kanade u London. Prema banci, odluka je donesena zbog "rastućih geopolitičkih nemira". Ovo je bilo vrlo diplomatsko upozorenje o pogoršanju transatlantskih odnosa zbog postupaka američkog predsjednika Donalda Trumpa. DNB također naglašava da se zlato pohranjeno u Londonu može lakše trgovati nego dionice u New Yorku i Ottawi.
Predsjednik DNB-a Olaf Sleijpen rekao je da je taj potez poboljšao mogućnost korištenja zlatnih rezervi. Dodao je da banka očekuje da nikada neće morati koristiti zlato, ali istovremeno treba ojačati svoju otpornost i spremnost za potencijalne krize.
Nizozemska je krajem 2025. imala ukupno 612,4 tone zlata. Ukupna vrijednost iznosila je 72,2 milijarde eura. Prije preseljenja, 31,3 posto nizozemskih rezervi bilo je pohranjeno u New Yorku, a 19,7 posto u Ottawi. Sada SAD i Kanada drže po 18,5 posto nizozemskih zlatnih rezervi, dok se udio Londona povećao s 18,1 na 32,1 posto. Nizozemska još uvijek drži 30,8 posto zlata.
Dio zlata je fizički premješten
Prijenos se dogodio kupnjom i prodajom te fizičkim prijevozom zlata. DNB je premjestio više od 27 tona fizičkog zlata iz SAD-a u svoje skladište u Zeistu, a istu količinu iz Zeista u London. Time je izbjegnuto taljenje i ponovno lijevanje zlatnih poluga.
Prema nizozemskoj središnjoj banci, kombinacija trgovanja i fizičkog prijevoza smanjila je rizike povezane s prijevozom tako velike količine zlata. Ovaj potez također naglašava važnost Londona kao jednog od ključnih svjetskih središta trgovanja zlatom, gdje se velike količine metala mogu relativno brzo kupiti, prodati ili založiti.
Zašto se europsko zlato nalazilo u SAD-u i Kanadi?
Europske zemlje počele su pohranjivati značajan dio svojih zlatnih rezervi u SAD-u i Kanadi uglavnom iz sigurnosnih razloga i povijesnih okolnosti 20. stoljeća. Posebno tijekom Drugog svjetskog rata i Hladnog rata, Sjeverna Amerika bila je politički i vojno sigurnija od Europe, koja je bila izravno izložena ratovima ili potencijalnom sukobu između NATO-a i Sovjetskog Saveza. Europske središnje banke stoga su djelomično povukle zlato preko Atlantika, gdje je bilo zaštićeno od ratnih rizika, a istovremeno blizu najvećeg financijskog središta vezanog za američki dolar.
New York je posljedično postao jedno od najvažnijih svjetskih središta za trgovanje i skladištenje zlata. Diverzifikacija rezervi između domaćih i stranih trezora također je omogućila središnjim bankama da smanje rizik od gubitka pristupa svojim cijelim rezervama u slučaju rata, političke krize ili zatvaranja granica. Nizozemska sada preokreće dio ovog povijesnog obrasca: zbog promijenjenih geopolitičkih okolnosti želi pohraniti veći udio svog zlata u Londonu.
