Wall Street: Indeksi porasli nakon suzdržane iranske odmazde

Dow Jones Industrial Average dodao je 374,96 bodova, odnosno 0,89%. S&P 500 porastao je za 0,96%, dok je Nasdaq Composite porastao za 0,94%.

Iranske oružane snage priopćile su u ponedjeljak da su napale američku bazu u Kataru nakon što su SAD tijekom vikenda uništile iranske nuklearne lokacije u Fordu, Isfahanu i Natanzu. Međutim, Katar je presreo odgovor i nije bilo prijavljenih žrtava.

To je dovelo do rasprodaje cijena nafte jer su se trgovci kladili da opskrba sirovom naftom neće biti značajno poremećena tekućim sukobom.

Futures cijene West Texas Intermediate pale su za više od 7% i zaključile se na 68,51 dolara po barelu. Preko noći su dosegle najviše razine od siječnja, iznad 78 dolara.

Pritisak na naftu dodatno su povećali komentari predsjednika Donalda Trumpa. U objavi na Truth Socialu, rekao je da bi „svi“ trebali održavati niske cijene nafte, a suprotno bi „išlo na ruku neprijatelju“.

„Tržišta zanimaju samo šokovi u opskrbi naftom, pa sve dok se drže podalje, vidjet ćemo naglo rast tržišta“, rekao je Jamie Cox, generalni direktor Harris Financial Groupa. „Bez obzira na to je li predsjednik precijenio učinkovitost napada ili ne, nuklearni program u Iranu vraćen je desetljećima unatrag.“

Svakako, Iran bi mogao ciljati druge američke baze ili zatvoriti Hormuški tjesnac, što bi značajno poremetilo globalne tokove nafte. U nedjeljnom intervjuu za Fox News, američki državni tajnik Marco Rubio pozvao je kinesku vladu da intervenira i spriječi Iran da zatvori ključnu trgovačku rutu. Kina ostaje najvažniji iranski kupac nafte.

„Dok je Iran koketirao sa zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, investitori nisu pretjerano u panici zbog katastrofe na tržištu nafte, što je u ovom trenutku prikladno mirno stajalište“, napisao je Adam Crisafulli iz Vital Knowledgea u bilješci u ponedjeljak.

„Geopolitički rizici su nesumnjivo povišeni na Bliskom istoku upravo sada, ali naše je mišljenje da će ekstremna asimetrija sukoba (s iranskim vojnim sposobnostima i sposobnostima njegovih posredničkih partnera značajno smanjenim), zajedno s relativnom izolacijom Teherana (s malo, ako ih uopće ima, saveznika koji su spremni pomoći) i obilnim globalnim zalihama nafte, pomoći u kontroli posljedica.“